Štenećak

Štenečak je teška virusna bolest pasa za koju su vezane dvije specifičnosti. Kao prvo trebalo bi joj promjeniti hrvatski naziv, jer ne oboljevaju, kao što se misli, samo štenci , već psi svih dobnih kategorija, a drugo, danas se pojavljuje već vrlo rijetko.
Štenečak je teška virusna bolest pasa za koju su vezane dvije specifičnosti. Kao prvo trebalo bi joj promjeniti hrvatski naziv, jer ne oboljevaju, kao što se misli, samo štenci , već psi svih dobnih kategorija, a drugo, danas se pojavljuje već vrlo rijetko.
Posljednja epizootija na našem području, kada je bila zahvaćena velika populacija pasa, prema statistikama Veterinarske ambulante Dr.LUKMAN, zabilježena je 1995. godine u vrijeme akcije cijepljenja pasa protiv bjesnoće. Tadašnji način cijepljenja po „punktovima“ s aglomeriranjem velikog broja pasa na jednom mjestu, bez općeg pregleda i termometriranja, bio je idealan način širenja bolesti. Zato je medicinski opravdano jedino cijepljenje u ambulanti, jer smo tada u mogućnosti načiniti temeljiti opći pregled i kada se uvjerimo u uredan zdravstveni nalaz, možemo cijepiti psa.
Uzročnik se unosi u organizam udisanjem virusa kao npr.kod gripe ili preko ustiju izlučevinama bolesnih pasa ili naizgled zdravih, koji šire virus u okolinu. Od manjeg je značaja posredno širenje dakle opremom, posuđem itd.. Inkubacija, dakle vrijeme od infekcije do prvih simptoma bolesti najčešće je od 3-6 dana. Budući da je virus panoganotropan proširit će se u organizmu u sve sustave, probavni, dišni, urogenitalni i živčani. Moguća je i unutarmaternična infekcija plodova te je zbog toga izuzetno bitno da je kuja redovito cijepljena!
Već nakon tjedan dana od inficiranja sve izlučevine, dakle slina, iskašljica, mokraća i izmet sadrže u sebi virus i takav pas je tada širitelj bolesti. Simptomi su vrlo različitog intenziteta, najdrastičniji u štenadi, no ovisni su o općoj kondiciji psa, dobi, zdravstvenom stanju, organotropizmu virusa, imunološkom statusu psa te eventualnoj sekundarnoj infekciji bakterijama ili drugim virusima.
Bolest se u pravilu pojavljuje u dvije mijene. Prva, najčešće s lakšim simptomima poremećaja općeg stanja s nedostatkom apetita, konjunktivitisom, proljevom i nešto povećanom temperaturom te druga u kojoj dolazi do težeg poremećaja općeg stanja, potpunog gubitka apetita i groznicom. U ovoj fazi zbog sekundarne bakterijske infekcije evidentna je tipična klinička slika s gnojnim iscjetkom iz očiju i nosa, jako upalom ždrijela, izrazitim kašljem, teškim disanjem, proljevom, a gravidne kuje će abortirati. Najčešća je greška koju vlasnici čine, da u ovoj prvoj fazi, koja je naravno nespecifična, ne posjete veterinara, što je zapravo veliki propust.
Virusne bolesti koje mogu još zakomplicirati ovo teško stanje su parvoviroza, te adeno ili korona infekcije. Najčešći razlog uginuća je dakle prekasni dolazak veterinaru te navedene bakterijske ili virusne superinfekcije.
Postoje također i vrlo specifični klinički oblici bolesti kao živčani oblik, hiperkeratoza nosnog zrcala, i mekuši te degenerativne promjene na očima.
Dijagnozu je lako postaviti ukoliko se radi o klasičnim simptomima, no ukoliko su simptomi blaži zbog starije dobi pacijenta, dobre kondicije i na vrijeme započete antibiotske terapije, samo će vrsni veterinari postaviti sumnju na štenečak. Liječenje je u pravilu teško, dugotrajno i dubiozno, a povoljna prognoza može se dati tek kada pacijent prebrodi drugu fazu bolesti.
Zato vlasnici pasa moraju znati da se protiv štenečaka ne cijepi zaštitno samo štenad već sve kategorije pasa do kraja života!

Mr.sc. Davorin Lukman dr.vet.med.

Podelite ovo!

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *